Zora, koja u trudovima rumenim
Sunce rađa.
Noć, kada po crnom baršunu
Sjajne perle lijepi.
Luna, tiha, usamljena putnica.
Sunce, koje se zrakama zlatnim
Kroz tamu probija.
Buđenje proljeća
Ružinog pupoljka
Preobrazba leptira.
Pjev onog malenog sivog ptića
U granama jorgovana.
Ljeto, sa svojom ljepotom
I pljuskovima koji vrelu zemlju svježe.
Jesen, dok akvarel boja po prirodi posipa
I duge bijele zime
Dok čipku ledenu na prozore lijepe.
Suze i smijeh,
Oprost i grijeh,
Sreća i tuga,
Čovjek u prolaznosti svojoj.
Vrijeme koje sa zrnom pijeska
Unepovrat odlazi.
Suzana Marić
Očarani, sretan vam Dan poezije !
24/03/2022 at 4:34 pm Permalink
Zora, što u trudovima rumenim
Sunce rađa…. Pjesma je izvrsna. Šteta što se pogrešno rabi zamjenica što, umjesto odnosna zamjenica KOJA.
24/03/2022 at 6:10 pm Permalink
Ispravljene pogreške, Miha. Hvala vam najljepša!💐
25/03/2022 at 5:13 pm Permalink
pjesnik zna čuti .osjetiti i pretočiti osjete u pjesmu
te na taj način ponuditi užitak čitatelju
a ti jesi pjesnikonja
pozdrav
29/03/2022 at 7:51 pm Permalink
Boba draga, hvala na lijepim riječima komentara. Pozdrav tebi 🙂