Šuti u patnji, nema riječi
pušta oholosti da zbori
iako ne prestaje suza peči
hoće khuenovski da ju pokori.
Posvuda niče divlja čemina
na toj zemlji što se poti,
al’ još je grli stara maslina
u grkoj jadovnoj mekoti.
I resi je melibejska bjelina
kao bokor svenutih perunika
grudi poput retabla svjetlina
ostaše samo uzduh pjesnika.
9 komentara za "Svenule perunike"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.