Ako želiš sa mnom na putovanje

Onda srce i um tvoje su oči

Odbaci kofer u kom čuvaš znanje

Da život bude nalik praznoj ploči.

Teret bi ti bila ta torba putna

U njoj su uredno složene stvari

A ljepota je nečista i mutna

Dijete kaosa što rutinu kvari.

Ne boj se magle na nejasnom putu

Ni te zvijeri koja u mrak te mami

I otkrit ćeš svaku ranu mi ljutu

Po tragu krvi kad zasja u tami.

Sunce je slika rijetkog ukazanja

Al’ nastavi dalje, svih tajni gladan

Kad navikneš na bol postane manja

I tuga i ti već tandem ste skladan.

Ako pitaš gdje je Sveta dolina

Kreni usječenim tjesnacem suza

I vodit će te sjetna violina

Na mjesta gdje prebiva moja Muza.