Nitko ne zna što se krije u nama
ni sami ne znamo svoje dubine
prebiru li po zlatnim strunama
prsti svetice, nokti konkubine.
Koračamo oprezno po daskama
tužnih klaunova pune su bine
i kako prepoznati pod maskama
riječ svetice, tajnu konkubine.
Ostavljamo trag mrvicama duše
s nadom da smo prosuli rubine
istine rastu , s nama se ruše
skromno svetice, sjajno konkubine.
Iznad nas klepeću nečujne ptice
čuvari na mutnom putu sudbine
nosi li svako anđeosko lice
svjetlo svetice, tamu konkubine.
Aljoša
12 komentara za "Svetice i konkubine"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.