Ispod gomile naplavina života,
u zabit stvarnosti potisnuta,
ostacima vremena zatrpana,
stihovima duša još uvijek tinja.
Ponekad, iznenada,
to maleno svjetlo iz sjene
iz mrtvila kada se prene,
snagom vulkana zabljesne kroz pukotine
pjevom tišine.
I odjednom veliko bude.
I doziva ljude kao svjetionik u tami.
Lutalice, brodolomci,
pjesnici i sanjari,
ljubavnici i boemi,
niste sami!
Niste sami!
8 komentara za "Svjetionik"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.