Zašto snovi često istu sliku pišu

perivoj u suton, kamenu fontanu

strasni miris cvijeća, dok sluti na kišu

šljunčane puteljke u sutonu ranu.

U haljini bijeloj žena moga lica

kroz perivoj tihi polagano hoda

u ruci joj cvijeća puna košarica

ne čuje se ništa, tek žubori voda.

Ona mirno hoda, al’ od nečeg strepi

ne čuju se ptice, sve su duže sjene

spuštaju glave sunovrati lijepi

uvlači se strepnja i u oči njene.

Od kuda te slike ulaze u snove

pamtim li ih možda iz prošlog života

što se tamo zbilo, zašto umom plove

perivoj i strepnja, daleka ljepota.

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK