Svako od nas ima tajno mjesto
na koje, u mislima, odlazi
kad želi da pobjegne od briga i od ljudi
Tamo su čiste vode, mirišu borovi
a zvuk harmonike uspomone budi
Tamo je, nekad, bilo more,
a sad su njive ravne kao dlan
Tamo je daleka obala moga djetinjstva
davni nedosanjani san
I krenem, tako, tragom prošlog vremena
i usput srećem meni draga lica
i opet mi je srce radosno
i slobodan sam kao gorska ptica
Svako od nas ima tajno mjesto
na koje, u mislima, odlazi
kad želi da pobjegne od briga i od ljudi
Tamo nam sjećanja iziječe rane
a zvuk harmonike uspomene budi
Tamo su čiste vode, pokisle vrbe
kao djevojčice poslije ljetnje kiše
Tamo je daleka obala moga djetinjstva
davni nedosanjani san
a zvuk harmonike loše misli briše