i dok krdo ispaše juri pred dvore i diže bune, stonoga vodi ratove, jesmo li isti tik uz jesenju boju groblja, mamurno se bore mjesec i krst, lišeni smo slobode, slobode umijeća prigovaranja, sex i onako estradom izbacuje krivopije…………. u sutonu dok zanesen ljepotom ravnica i morskog kamena oplakujem pradjedovinu nelogičnost pravo-usuda nas baca u disbalans, dvije godine čekamo dopust da se raspustimo u osobnoj kući, nije Utjeh niti Potepuh kriv za mašineriju krivo-krađe, neću zaboraviti! a kako da ponesem dim kradljivca kada se uvijek optužujemo a ne krenemo prvo od sebe