Jesen

prosipa lišće po trotoarima

igra se bojama

vraćajući vrijeme kada smo

 uz muziku zaboravljenih svirača

odlazili zajedno u noć

E to su bili dani

od kojih je ostala

samo kap vina na stolu

jecaj vjetra na prozorima

pospani gosti

uvelo cvijeće na stolivima

i

tango slomljenih srca

za kraj

Ni ti ni ja

nismo znali da se vrijeme

igra sa nama

mladost je odlazila

ali se nije vraćala

samo tuga jeste

s vremena na vrijeme

da nas podsjeti

na neostvarene mogućnosti

Sa  ruba svemira

gdje postoji skrivena tajna

pala je zijezda

i ja sam zaželio

da postanem vjetar

da budem tvoj dah

tvoja sjena

kestenoka moja

i da ti na kraju vremena

jedne kišne jeseni

šapnem na uho

    Toliko vrijediš koliko daš