Marija Juračić, profesorica književnosti, objavila je nekoliko zbirki poezije i  nekoliko romana.  „Tara“ je njezin prvi roman objavljen u ediciji knjižare Redak,2013. godine.  Radi se o pustolovnom romanu u kojem se svijet oporavlja od kataklizme, totalnog uništenja nakon jednog sveopćeg rata u kojem su uništene sve tekovine ljudske civilizacije. Sve što je čovjek do tada stvorio postoji još samo u sjećanju starijih ljudi, u ponekoj zagubljenoj biblioteci. Čovječanstvo koje nije ništa naučilo iz povijesti, mora ponavljati povijest.  Mlade generacije nalaze se u stvarnosti u kojoj se sav napredak i sva nestala znanost pretvaraju u nevjerojatnu legendu.

Rođeni u nasilju, naviknuti živjeti s nasiljem, grupe ljudi nastoje zavesti red, uspostaviti zakone koji će omogućiti siguran život i onim najslabijim članovima zajednice. U vremenu kada je Marija Juračić pisala „Taru“ svijet se još nije toliko polarizirao, njezina predviđanja nisu bila toliko stvarna kao što su danas.

Radnja romana  odvija se u nekom dalekom, budućem vremenu nakon velikog uništenja  u kojem je iznenada nestala većina čovječanstva. Vrijeme je to u kojemu suvremena civilizacija i njezine tekovine postoje u tragovima, gube se iz svijesti ljudi  i polako dolaze do one točke kada činjenice prelaze u legende.

Tara je djevojka koja se našla na putu osvete,  u situaciji u kojoj se na silu može odgovoriti samo silom, gdje se zlo može savladati jedino fizičkim uništenjem.

U predgovoru romana profesor Božidar Pasarić je zapisao:

„Tara se ostvaruje kao žena i kao ratnica te na svom uzbudljivom životnom putu pronalazi  Tragača, svoju veliku ljubav kojoj se predaje na svoj poseban, neukrotiv način.  Osim Tare i Tragača u romanu ćemo sresti mnoge zanimljive likove; mudru travaricu  Drasu, Jadrasa, nesuđenog Tarinog oca, koji nastoji organizirati život u razrušenom gradu, koji je diktator, ali čija vladavina nije diktatura, krvoločnog, pohotnog  sadista  Wulfa i njegovu lijepu, ali opaku družicu Riu…

Iako su iz etičkog rakursa likovi oslikani gotovo crno bijelom tehnikom, kompleksni su, imaju karakter i djeluju vrlo uvjerljivo.  Glavna junakinja je žena  složene psihologije.
Plemenita je, požrtvovna, ima usađen osjećaj za pravednost, ali je istodobno i okrutna, gotovo svirepa kada to okolnosti zahtijevaju.

 / Rastežem se, tek probuđena, od sna topla, svjesna užarene pohote crnih, požudnih očiju, svijam ruke iza ramena, dok njegov pogled vrije na mojim otkrivenim  grudima. Pogled na moja izložena bedra zastaklio mu se u oku dok mu  je moj nož vibrirao između debelih obrva. Srušio se uz glasni hropac i jedva sam izbjegla tresak njegova teškog, oznojenog tijela./

Zanimljiv je i postupak autorice u kojemu su intimna Tarina razmišljanja pisana u prvom licu, dok ostali dijelovi romana slijede naraciju u neutralnom trećem licu.

Budući da je roman izlazio u nastavcima na portalu poezije Očaravanje, autorica je morala paziti da svaki odlomak ima svoj narativni klimaks, da zadrži pažnju čitatelja. Nije ovo roman koji će unijeti nešto novo u teoriju književnosti, niti on ima tu ambiciju. Roman je to koji će zabaviti, pisan prvenstveno za mlađu populaciju, ali i za sve one koji svom umu i srcu nisu dopustili ostarjeti.
Na kraju spomenimo i lijep stil i jezik kojim je roman napisan. Očito je činjenica da autorica ima iza sebe već četiri uspješne zbirke pjesama utjecala i na njezinu prozu sastavljenu od rečenica koje nisu predugačke, neočekivanih zapažanja i opisa, gotovo poetskog ritma i ljepote – koji pružaju čitatelju dodatno zadovoljstvo u čitanju romana napisanog opušteno u četrdeset i četiri kraća i dinamična poglavlja – ususret ukusu suvremenog, posebno mlađeg čitatelja. Nećemo pretjerati ako kažemo da je hrvatska književnost za mladež dobila  modernu, pitku i kvalitetnu priču. Ništa u njoj nije posve novo, ali je ipak sve drukčije.“
.

Mihovila Pasarić

TARA, Marija Juračić