Stres je danas opće poznati pojam koji se uglavnom povezuje sa svim lošim stvarima u životu. On je uzrok mnogih bolesti, narušava međuljudske odnose, izaziva poremećaje u ponašanju, utječe na promjene životnih navika itd.
Danas vozim svoju kćer tinejđericu i njene tri prijateljice u kino. Druge mame ili nemaju vremena ili nemaju auto ili nešto treće, a ja nemam srca odbiti cure pa tako uloga njihovog prijevoznika uglavnom pripadne meni. Ali nije mi teško. Već sam navikla na njihove neobavezne razgovore, naivne i simpatične šale i pun auto smijeha. Ionako mi treba dobar izgovor da se maknem od kuće i poslova koji nikamo neće pobjeći.
Kao kameleon već sam se potpuno prilagodila i uklopila u sredinu koja me hrani mladošću i veseljem. Čak sam stekla osjećaj punopravnog člana tog društva koji se od ostalih članova ne izdvaja po statusu, razlici u godinama ili bilo čemu drugom. Moja nenametljiva prisutnost svjedoči jednom vremenu koje je već odavno iza mene ali još uvijek tako prisutno i živo i na neki posebni način ispunjava me dobrim vibracijama. Kao da sam opet dio tog svijeta i ponovo proživljavam te divne trenutke mladenačke slobode. Neki zlobnici mogli bi reći da umišljam ali blagodati takvih trenutaka za mene su neprocijenjive.
Uskoro stižemo na odredište. Film koji će djevojke gledati biografska je priča o nekom bendu čije su obožavateljice. Rastajemo se uz nekoliko majčinskih savjeta (kojih se ipak nekako trudim ne zaboraviti) i odlazim potpuno ih prepuštajući njihovom vremenu.
Dok pomoću radija pokušavam razbiti tišinu koja je ostala sa mnom, naletim na pjesmu benda iz filma. Melodija prostruji kroz mene, a prsti u ritmu zaigraju na volanu. Uhvatim svoj vlastiti osmijeh u retrovizoru… Upravo sam za današnji dan ispila svoju dozu optimizma, a višak energije koju sam putem skupila bit će dovoljna bar da se uhvatim ukoštac s obavezama koje me očekuju.
I da se vratim na početak, seansu za liječenje stresa neki psiholozi dobro bi mogli naplatiti, s obzirom na potražnju, ali nema garancije uspjeha dok ne otkrijemo svoj vlastiti mehanizam da mu se odupremo. Mnoge stvari u životu čine se tako nevažne no ako ih znamo usmjeriti, mogu nam biti od velike pomoći. Pa zašto onda ne iskoristiti taj užitak koji ništa ne košta? Potrebno je samo ga prepoznati.
Eto, jedva čekam novu vožnju sa svojim frendicama.
8 komentara za "Terapija"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.