spljoštena suština potrage izgubljenih predmeta na periferiji lucifernosti iznemoglo prosi već obeshrabrenog prosjaka za skute njegove Madam, što će nam život ako ne dišemo plućima, nebitno je i irelevantno iako su puna gara i smoga upropaštenih prilika zavođenja, ponekad je potrebno podvoditi, zavoditi mlade i stasite žene, žene bujne u najboljim godinama (ovdje nije bitno kada su rođene) dok u srcu svome imaju čežnju za ljubavlju, uvijek ih treba držati za ruku dok šetnja gradom odmiče u neki zeleni park pun rascvjetanih grmova, u birtije gdje alkohol grca na odušcima probisvijeta i onih što tek okuražno razbijaju prve plaće na šankovima vrijednih konobarica, treba im priuštiti jutarnje Sunce makar ono bilo na Gori nekog neznanog palog heroja, okus njenog jezika dok sa travki skida rosu neupitno je najslađa stavka koju je sa mnom podijelila tragala za svojim pjesnikom, glumcem u malenom kazalištu nekog sela Veselo, u zgrčenosti tišine jecala za Slobodom uvijek joj treba posvetiti pažnju, zadnji atom ushićenosti radara polarnih želja
7 komentara za "TintaNjenogJezika"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.