Ponekad, kad probude se vode
i zamiriše bagrem bijeli
pronađem staze što do srca vode
pređem liniju što noć od svjetla dijeli
Tišina, tišina me ispraća
I krenem, tako, putem
kojim se rijetko ide
slijedim tragove do
grada sjećanja
na putokazu tvoje ime piše
Tišina, tišina me ispraća
Na dlanu nosim usnulu zvijezdu
skrivam je od čuvara vremena
začuđeno gledaju me ljudi
Tišina, tišina me ispraća
10 komentara za "Tišina"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.