Tišina
Da sam ostala ono
o čemu uvijek sanjaš, a nikad ne dosanjaš
ili jedini izvor vode u pustinji, gdje se horizont
ne nazire
da sam ostala more čiji šum želiš čuti
prije nego ga ugledaš
ili jedini pejzaš na kojem odmaraš svoje lijepe oči
da sam ostala maestral koji toliko voliš
bez želje da nevera ikad postanem
bila bi jedino Sunce tvojeg života
koje svakog dana izlazi ustaljenim ritmom
vidio ga ili ne..
ono je tu,
baš kao što sam i ja
za tebe željela biti
lijepo je željeti,
ali kranje je vrijeme da prestanem pisati poeziju
jer za dobre stihove potrebni su i maestrali i nevere
potrebno je da se gori i izgara,
a ja sam odavno
samo tišina postala
Majino @ Maja M. Šiprak Brletić
8 komentara za "Tišina"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.