Ona me dotakla kao kaplja kiše
Nošena vjetrom, na krilima slobode
U proljetna jutra kad nebo se njiše
još nečujno pada, budi titraj vode.
Tad krugovi tiho u daljinu krenu
Nekom toplom strujom i postaju veći
Kao stihovi u ljubavnom katrenu
Koji teku u susret nestvarnoj sreći.
Jedna silueta na sredini mosta
Na put ih ispraća i maše im dugo
Samo za sjećanje mala suza osta
U taj titraj vode pretvorih te, tugo.
katarinab
8 komentara za "Titraj vode"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.