Tko laže
da svici ljubavi
ne lete s jeseni
da samo proljeće
pruža ljubavi cvijeće.
Tko laže

da zvijezde padalice
s neba se spuštaju samo ljeti
kada nekad i zimi
jedna nebom rasuta proleti.
Tko laže da
ljubavi su podrezana krila
kad je starost borama tijelo obavila
kad sjećanja lijepe trenutke pamte
i mladost sa svim čarima u srce vrate.
Tko laže
da mogli smo mi trajati
da smo zagrljeni ispod duge prošli
pokušali smo mnogo puta
ona je ispred nas postala samo svjetlost žuta.

Laže vrijeme što prolaznost biva.
Laže noć što zvijezde skriva.
Laže srce što ljubav uvijek bira.
Laže nebo što dugu suncem pokriva.
Lažemo i mi sebe kao dijete
da možemo još svašta
dok godine nezaustavljive lete.