tumbir
ogledalo veliko kristalno
u njemu se draga moja ogleda
bijelim cvijećem kosu je saplela
bijelom svilom tijelo pokrila
mog odraza u zrcalu nema
proklet usudom
lud od vremena
čemeran
prognan
od žudnje bolestan
sam i samotan
od puta prašan
memljiv i strašan
latice bijele sa cvijeća
otkidam
ne vidi me draga moja
ne osjeća me mila moja
samo otkucaje rascijepljena srca sluša
i misli
to sat stari njeno vrijeme odnosi
to noć mrka neke sjene nosi
i umire
Marija Juračić
iz zbirke “Vlad i bijela draga”
11 komentara za "To samo noć umire"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.