O, dušo moja, svjetovi nas dijele

bol se događa, odgađaju se kiše

tvoje nježne grudi, ljiljane bijele

zanjihati dahom ja ne mogu više.

 

Miruj dušo, za počinak je vrijeme

ovdje se budnima crni sati kote

i usne su moje ostale nijeme

bez riječi dostojnih ženske ljepote.

 

Spavaj dušo, daleko je zora modra

u pjesmama ptica koje nećeš čuti

noćas bi s tobom usnulo kraj odra

oko što se od tople rose muti.