Rasprodajem prošlost
djetinjstvo
umorna sjećanja.
Ostavljam tuge, brige neke druge,
plavo njenog oka
i sa slike
hladno,
posađen mrak
posvud
još uvijek utaboren.
Rasprostranjeni korjeni
samotnosti
grebu i dalje,
vire iz svakog kutka
čahure prošlog.
Trenuci
vremena poput pepela,
dodirujem ih rukama prebiruć
po prašini uspomena
tražeć makar komadić
igdje zaostalog pokušaja
ljubavi.
Iz svih kutaka ozidanih osama
tišine eho,
sama
sama
Nema komentara za "Sonja Kokotović “Traganje”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.