Gledam Zagreb kao na dlanu
pored mene „Matoš na klupi“;
još jednu je noć proveo besanu
ispod blijedožute svjetlosti lampi.
Dok čitam Baudelairea, nijemo šuti,
zagledan u krovove Donjega Grada;
suho crveno lišće šetalištem šušti
riječ po riječ kao da mi niz grlo pada.
Znam da je i on, barem jednom,
na istome ovom mjestu stajao;
u oku svom sa zrakom sjajnom
ljubljenu svoju možda je cjelivao.
Davnih ljeta u sjeni Kule Lotrščak
svoje prve stihove njoj je recitirao;
a kad bi se nad Gričom nadvio mrak
mjesec bi nebo srebrom cifrao.
Znam da je i on, barem jednom,
noću osluškivao žaloban huk sove;
hodajući ovom kamenitom šetnicom
Gornjega Grada tražeći svoje snove.
10 komentara za "Tragovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.