Bile su neke večeri plave,
U kapima kiše još se jave :
Tada sivi tramvaj naglo koči
Opet u plavo boje ga oči.
Bile su ulice bez imena,
Praznik ljubavi, glazba limena,
Luda vožnja bez karte i reda
Tračnicama mlijeka i meda.
Bile su neke bezglave glave
Zastave koje i poraz slave,
Putovanje bez stanica sivih
Osmjesi zbog odabira krivih.
Znala si biti sve što se svija :
Žena, bršljan, rijeka i zmija,
Bio je tramvaj (broj šest il’ devet)
Vodio je stanici zvanoj krevet.
U sobi si bojala usnice
Domaćim pekmezom od brusnice,
Taj stolić bješe slatka enklava
i rahat lokuma i baklava.
( I tu završava večer – ta plava)
11 komentara za "Tramvaj zvan mladost"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.