Ponoć je prošla
u sobi tama,
uz prozor stojim
dok suza lije.
Kuda je o”šla
hrabrost moja?
Sad se sveg’ bojim
dok zima brije.
Koja je ovo
već noć po redu?
Samotna moja
duša i t’jelo.
Na čeg se ono
zbog tebe svedu
sve kaplje znoja
i čelo vrelo?
Zašto održat
tinjale sv’jeće,
to malo žari
što se već gasi,
ljubav zadržat
što ljubit neće?
Ako ne mari
neka se zgasi.
13/03/2022 at 6:32 am Permalink
Dobro iznesen osjećaj, gubitka, dileme i odluke.
13/03/2022 at 10:08 am Permalink
Hvala Marija, treba nešto i zapisati da ne zgasne.