Nikada neću moći spoznati
koliko imaš različitih lica
kada će i koje probuditi budilica;
rascjep nikad neću doznati.
Prvo, i možda pravo, probude vali
kad ždralovi su daleko odletjeli
i nenapisane pjesme raznijeli
dok gordom suzom cakle žali.
S drugim sjediš na Kapitoliju
nemilosno spuštaš oštricu mača
ne čuješ jauke sestara niti plača;
Vae victis! – Za tvoju čaroliju.
Nesvjesno se pojavljuje i treće,
samozatajno, poput golubice
ne znajući da nosiš njeno lice;
kao tajna ljubav ono je najveće.
7 komentara za "Tri lica jednog Adama"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.