28 rujna 2015
Autor: Ivica Grgić
Kategorija: Ljubavna, Tuga
Čemu pisati pjesme i rime
kad svaki stih, slovo i znak
u predznaku nosi tvoje ime
a trebam te kao ptica zrak.
Trebam te kao što noćna tama
žudi za zvjezdanim sjajem
i evo dušom prepunom plama
još jednu ti pjesmu uzalud dajem.
Ti šutiš nijema ko daleke gore
ko uveli cvijet sa usnulih njiva
ne poznaješ dan, noći ni zore
i samo u mojim si pjesmama živa.
Bar malo, na tren, oživim te tako
i tada si tu, sjela si bliže meni
pitaš me jesam li opet plako’
nisam, to trun je u umornoj zjeni.
Ivica Grgić "Dosanjana lira" 20I3. REDAK
11 komentara za "Trun u zjeni"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.