TuđinataSunce

 

Ako zanjišem žito, nestaje čudno mito
Rastvorim li padobran cvijeća, tu stanuje sreća
Na poljanama slada, spava mrav u centru hlada
Nemarno bi bilo ako bi se sve krilo
 
Golub, stijena, košuta, gumb, kamen, praskozorje
Nas dvoje krenuli smo u bezimeno gorje
O Bože ne, neka pada sitna kiša
Ona je svakoga dana sve viša
 
Tuđinata drago Sunce, sjaj prolazniku
Mene će odnijeti vihori planina
Ili tek zaostala ratna mina
Niti prošlost, niti neimaština spoznaje
 
Ne razumiju skitnicu kroz stihove
Jer nebitno je tko pobjeđuje
Ako radost plamsa na dlanovima
Pomalo zaljubljenih, tako reći srećnih

6 komentara za "TuđinataSunce"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.