Ne postoji ništa tako pjevno,
A opet omčom grlo steže,
Ona je s nama svakodnevno
I sidrom se za srce veže.
Donesu je neke hladne kiše
I suha koža od nje se ježi
Na slamku sok života siše
Do zadnje kapi ta ne bježi.
Ona je svake nesreće odjek,
A ponekad njen prvi vjesnik,
Možda je zbog nje nesretan čovjek,
Al’ sretan je ko dijete pjesnik.
Tuga opet tugu svoju ima
Srce zna odsidriti lađu
I usne spojene poljupcima
Zaklon pod kišobranom nađu.
12 komentara za "Tuga"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.