Kad sve prođe
a proći će,
opet ću
bistra teći.
Tvoja sam životna kiša,
milosna
klokoćem,
žuborim,
nosim sve raspjevane ritmove,
kolorite dana.
Tvoj sam sklad i spokoj.
Zbog tebe
razmičem svjetove!
Tvoja sam
suza kristalna,
čista,
radosna.
Zašto to čovječe, ne vidiš?
Podari mi misli, djelić težnje,
zaželi opet onu svježinu i radost
dok u dlanove skupljaš
i ispijaš nektar što grgolji.
Samo tako mogu
rađati suzama sretne kiše,
okrijepiti zdravljem
sve duše grada,
samo tako
zanavijek,
umivati lica
svojim blagoslovom.
21/07/2022 at 6:03 pm Permalink
Lijepa i mudra je simbolika rijeke.
21/07/2022 at 6:51 pm Permalink
Sviđa mi se 🙂 Zamišljam te kapi u ovoj nesnosnoj vrućini . Lp, Koko 🙂
23/07/2022 at 3:21 pm Permalink
Zahvaljujem na čitanju Marija, Suzana. 🙂