Tvoje srce Sulamka.

Zajedno s kamenjem satovi noći
spuštaš zmije pored svojih nogu ;
spusti i mene dok sjaje ti oči
grijehom se posipamo dok služimo Bogu.

Opjevali smo
krivi svijet
( gledajući čovjeka što kasni za svojim koscem ).

Tvoje srce Sulamka.

Smrt nek svira pod zemljom s nama
hodamo dugo, težak je korak
brojiš godine crna i sama
grob je dubok, a badem gorak.

Ja, ja kopam
i gledam te
kako pakao bacaš Sizifu u krilo.

Tvoje srce Sulamka.

Prstenasto nebo, ti ležiš na oblaku
jedna smrt živa i posuda snova
pogledaj, pepel blista u mraku
otrovna trešnja prepuna plodova.

Opiši me,
pored sjajnih ogledala
( skupljamo vrijeme koje je netko zaboravio ).

Tvoje srce Sulamka.

Stojimo sami divlji i goli
i naš je bitak nebeska zamka
ja nisam onaj koji te voli
sačuvaj srce za drugog Sulamka.

…. i Bog ga stvori, Salomona.