Vjetrovi utihnuše
Kiše prestadoše
Uz drhtaj svijeće što
Treperi,dogorjeva
Zadnjim plamom
I ova vatra je utihnula ,umirila se
Vani zima bijelim plahtama prekriva
Antikni namještaj
Što stoljećima niče iz zemlje
Čuva ga za nova buđenja
Osmijeh na usnama
Više ne boli
Pogled je zastao u trenutku
Gledajući blaženstvo
U jaslicama ispod jelke
Osmijeh na njegovom licu me privlači
Sklopljene ruke pozivaju
Na molitvu ,na mir
Gledam ga u spoznaji da je
Kalvarija iza nas
Rađamo se ponovo
Uzdižemo iznad zla
Oslobađamo grijeh iz podsvijesti
I razapinjemo ga
Kažnjavamo svojom savješću
Istinom
Istinom koja će nas osloboditi