Sanjao sam te u noći punoj bijelog inja
u kaputu boje grimiznih jedara
hodala si kroz aleje pod Mjesecom što tinja
i nosila tajnu usred svojih njedara.

S grana breza i visokih jela
vjetar je nosio snijeg na tvoje pute
i noć je gorjela iza bijelog vela
a Mjesec je trakom taknuo ti skute.

O u toj noći punoj snenog sjaja
tek je moja čežnja udarala gordo
na Mlječnome putu, kao usred raja
zvijezde su iz žute zasjale u bordo.

Na srebrnoj rijeci ljuljale se barke
kao laka pluta zibali ih vali
tu na pramcu uslijed Mjesečeve varke
jedno drugom mi smo usne dali.

Daleke planine bacale su lavu
bljedila si u kaput boje grimiznih jedara
već polako san se pretvori u javu
i ostadoh zauvijek usred tvojih njedara.


Ivica Grgić