Volim ti proći kraj kuće zanesen dok uvelo lišće pod nogama žuti u ovu krasnu, vjetrovitu jesen što tajnu ljubav u granama sluti. U gluhoj noći kada krov ti grli tama ti spavaš mila na jastuku bijelom a krvlju mojom kola čežnja sama iduć tvojim nagim, i usnulim tijelom. Oćutim ti tada pramen kose drag srce ti hladno k'o snježna gruda a vjetar već briše svaki mi trag i spomen da ikad sam prošao tuda.
14 komentara za "U krasnu, vjetrovitu jesen"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.