Gledala sam
U vedroj zimskoj noći
Kako se Luna na
Vrhove kestena nalaktila
Dok je snijeg sakrio sve tragove
Posljednjeg plesa jedne mladosti.
Gledala sam
Bjelinu što prekriva uzdahe
Ispod divljeg kestena
Čežnju Lunom obasjanu
Poljupce što se u sige pretvoriše.
Slušala sam
Sjeverni vjetar
Kako doziva vrijeme
U ledenu čipku umotano
Uspomenama zarobljeno
U krošnjama kestena .
Slutila sam
Kako Luna tajnu zna
Gdje završavaju tragovi
Kako otopiti sige
Što raniše usne
Jedne vedre,zimske noći
Ispod krošnje kestena.
Suzana Marić 2016.
17 komentara za "U krošnjama kestena"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.