Katkad u noćima obdarenih slutnjom
u lahoru nježnom što spoznaje budi
čujem tuđe misli, odjekuju šutnjom
i osjećam prisustvo davno mrtvih ljudi.

Nesretne duše ne znaju da su mrtve
traže svoje bližnje pohodeći mene
obično im kažem da su samo žrtve
izgubljene putem usred nove mijene.

Za ovozemaljsko, nadnaravno vezani
zatočeni lutaju negdje rubom svemira
tužni, ljuti i bližnjima neznani
u noćima mojim od nesna i nemira.

Ne bojim se duhova, to su samo duše
što od novog strahuju zbijene u kut
u lahoru nježnom što spoznajom puše
do nove razine ja im nudim put.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.