U toplini sobe umorna i snena
Riječ po riječ u stihove reda
Umor joj već pritišće ramena
Ali joj se spavati poći neda
Dok vani se bijele pahulje množe
Bjelinom prekrivaju cijeli grad
Ona tek sada pisati može
Sada počinje njen pravi rad
Ura otkucava, sitni su sati
Hladno je vani, vjetar glasno piri
A ona ne ide, ne ide spati
Iako se umor njenim tijelom širi
Poput đerdana riječi se vežu
Umorna ruka drhtati je stala
Teške se oči bolno naprežu
Al’ u ovu pjesmu, sebe je dala
Od umora joj već klone glava
Tinta iz pera polako nestaje
Na bijelom papiru njena ispovijest spava
Jer u noći najljepša pjesma nastaje
monaita.com
8 komentara za "U noći najljepša pjesma nastaje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.