Zašto tužne pjesme
Prsti  moji ispredaju?
Zašto rastužim se
Čim  ravnica u  misli mi dođe?
Nudila je obilje i zlato,
Grube ruke i dukate o vratu.
Miris kruha u rana jutra
Mlijeka  i žganaca zlatnih
Na  šporetu starom.
Zašto pjesme tužne
Prekoravam se
Kad djetinjstvo mi sada
Na bajku sliči?
Ja oprost danas
Od ravnice moje tražim,
Zemlje moje, crnice zlatne.
Ostavih je da ju drugi gazi,
Da razruši, da uništi,
Da joj ljubav spali.
Zašto tužne ja pišem pjesme
Kad ravnica u misli mi dođe?
Jedino tako ja blažim rane
I suze  u pjesme skrivam
U ove starosne dane.

17.05.2011.