U plahoj zori punoj nježnog plama
 zadnje lišće na granama sniva
 tu gdje lahor maglu povija i slama
 teće Drava i žubori kao živa.
 
 Daleko u šumi punoj snenog bora
 prosipa se milost sunca što se budi
 dok sa gordih, postojanih gora
 svaki vrh se milim sjajem rudi.

Studen svježa prosipala inje
 u bjelini drema odjeveni kraj
 žut se mjesec poput zrele dinje
 raskolio nebom i doziva raj.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.