Tišina miriše ulicom
i ulicom do nje

nebo samo ćuti
ja ne mogu tako dugo

Tišina uvjek ista
al negdje duboko ipak ulica jeca

ovo nebo ne shvata
da zauvjek htjeli smo ostati djeca

Tišina sasvim obična
i vrjeme moglo je biti bolje

a ja opet prihvatam ovaj inventar neba
kao zagrljaj božije volje

Gledaj me da i danas gubim
naučio sam to još kao djete

uvjek za mladošću da žudim
i kad mi jednom prođu šezdesete

Ne zaboravi samo
da će nas komadići neba
zauvjek spajati

i da će vrjeme
uvjek biti sa druge strane
protiv nas

A mi
a mi ćemo i tad ostati
nestašni dječaci i djevojčice

i tako
tako
mladi

(zato sanjari moji samo nastavite )
(sutra je novi san)