Rastrgana sam i razbacana
po morskim bespućima svijeta;
glava mi nestala u dubinama
ledenog Bijelog mora,
udovi izgubljeni u nemirnim
bezdanima surovog Crnog mora.
Mulj iz rijeke Huang He prekriva
moj bezglavi trup negdje
na samome dnu Žutoga mora,
a srce griju tople dubine Crvenog mora.

Nemirni duh lebdi tko zna na kojim
zemljopisnim koordinatama
tražeći, kao u pustinji, nešto čega nema;
zemlju u kojoj će Sunce pjevati „Odu radosti“,
a Mjesec me srebrnim runom pokrivati.

Umorna od uzaludnog traganja
za neuhvatljivim rajem mira i sreće
ipak nešto pronađoh – more bez obala
i bijelu stazu koja vodi prema
zemlji u kojoj će postojati veza
između mene i sjaja svjetlosti.