U ranu zoru, noseći
prašinu od putovanja na cipelama,
stigao sam pod tvoje prozore
da te pjesmom probudim
da te snenu poljubim
i da tugu
koju godinama nosiš,
kao cvijet u kosi,
kao led otopim
U ranu zoru, čitajući
grafite koje su vjetrovi
ispisali na zidovima vremena,
stigao sam pod tvoje prozore
da te pjesmom probudim
da te snenu poljubim
i da tugu
koju godinama nosiš,
kao cvijet u kosi,
kao led otopim
U ranu zoru, spuštajući
svoju ljubav k’o zrno pirinča
na tvoj dlan
stigao sam pod tvoje prozore
da te pjesmom probudim
da te snenu poljubim
i da tugu
koju godinama nosiš,
kao cvijet u kosi,
kao led otopim