U snu vječnom kada predam se tišini što ju duša sluti od rođenja želim srce odnijet mjesečini suputniku mojih noćnih bdijenja. Želim tako sred sklopljenih vjeđa usnut brezu, jednu ljubav tajnu i da ništa mi ne ometa ni vrijeđa tu slatkoću neslućenu, trajnu. Tek ponekad samo neka lišće slatko šušti ponad snenog huma ljubav jedna nek mi sja i drhće usred krošnje i tihoga šuma.
Aljoša
10 komentara za "U snu vječnom"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.