U snu vječnom kada predam se tišini
što ju duša sluti od rođenja
želim srce odnijet mjesečini
suputniku mojih noćnih bdijenja.
Želim tako sred sklopljenih vjeđa
usnut brezu, jednu ljubav tajnu
i da ništa mi ne ometa ni vrijeđa
tu slatkoću neslućenu, trajnu.
što ju duša sluti od rođenja
želim srce odnijet mjesečini
suputniku mojih noćnih bdijenja.
Želim tako sred sklopljenih vjeđa
usnut brezu, jednu ljubav tajnu
i da ništa mi ne ometa ni vrijeđa
tu slatkoću neslućenu, trajnu.
.
Tek ponekad samo neka lišće
slatko šušti ponad snenog huma
ljubav jedna nek mi sja i drhće
usred krošnje i tihoga šuma.
slatko šušti ponad snenog huma
ljubav jedna nek mi sja i drhće
usred krošnje i tihoga šuma.
Ivica Grgić
13 komentara za "U snu vječnom"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.