Izdahnula je zima posljednji dahom

Vjetar je još uvijek plesao

Po planinskim vrhovima

Kamen na kamenu

Stijena do stijene

Obronci okićeni izgorjelim drvećem

Izdizali su se iz pepela

Poput pospanog Feniksa

I širili krila

Kroz krošnje umiruće šume

Vjetar je provlačio svoje prste

Jedna sjena,tanka

Tiha poput daha

Kretala se po vlažnim ostacima

Nekadašnjeg života

Stazom što ju je prošlost utabanala

Na leđima Zemljinim

Hodala je ne obazirući se

Za koracima svojim

Sama,izgubljena u svom bijegu

Nitko ju nije dozivao

Da se vrati

Samo su ju sivi oblaci pratili

Društvo pravili

Zima je završila

I pożari

I oluje

I umiranje

Ostala je patnja

U umirućoj šumi

U žutim očima bijele vučice

Uz krik boli

Što ga vjetar raznosi daleko

I grm bezimenih,krvavih cvjetova