Vjetar se je danas pomalo smeo
Ugledavši jeseni na glavi veo
Ogrnuta sva u bijelo
Spustila se danas u naše selo.
?
Za njom leti lišća kolona
Stvarajući dva ešalona
I svaki list kao da pazi
Da dama po blatu ne gazi.
?
Paučinastu haljinu za sobom vuče
Obilazi polja, voćnjake, kuće
I umjesto da darove prima
Ona nas daruje svojim poklonima.
?
Sunce će kao djever doći
Veo će joj skinuti pomoći
I haljinu tananu njenu
Pa će joj obući divnu, šarenu.
?
Magla je dugo haljinu tkala
U rano jutro jeseni dala…
A je li se jesen udala ???
Ma nije! To je samo šala ! 
Suzana Marić
podravina. net
Aljoša
08/09/2022 at 7:34 pm Permalink
Toliko je obilja i gozbe u njenom carstvu da se uvijek svi pitamo da li se možda udaje Jesen? Šala ili ne,tvoj poklon stihovima, za svaki slučaj, je spreman! Pozdrav, Suzi!
09/09/2022 at 8:11 am Permalink
Hvala na osvrtu, draga Sonja! Jesen nas daruje najviše. Inspiracija ne izostaje. Pozdrav šaljem 🍁🍂🌰🌹♥🍎🍇🍄🍐
09/09/2022 at 7:05 pm Permalink
Bogato i lijepo, Suzana. Pjesma pleše u ritmu kao da je prava svadba. Ima tu i poklona svake vrste, pa tko kaže da je šala.
Lp! 🙂
16/09/2022 at 7:41 pm Permalink
Hvala na pažnji i komentaru, draga Katarina ! LP