UDlanuImGorim
Padalo je onoga dana kada sam se ponovo rodio
Vlažnih stopala sam prešao putove kroz jesensku šumu
Nije bilo nikoga na granama stoljeća, tek listak zatvorenih očiju
Želio sam srušiti brane utvara, a izraslo je grmovito biće
Nemoj mi reći duše što se to događa u knjigama budućnosti
Osuđena je ruka koja me vodi, nesporazum u meni je
Ostavljam zgrade i pećine ljudskog roda, istina je tu
Vrištim a čuju li me oblaci mrgodni, kestenaste kose
U izrezanom, svijetlom duhanu upisali su sudbinu
Klešu mi epitafe, a ja živ sam, ponovo, sa druge strane ulice
Udaram o zid nagim tijelom, kao riba izbjegavam mamce
U njoj sam pronašao bestežinsko stanje, letim
Ponekad sjajim, Zar ne vidiš tu sam, postojan, zgotovljen
Kao robot, leđa dinosaurusa, um starca, srce mladića
Znak na raskršću pokazuje vječnost, svijeća u kutu tame
Prigrlite me Vodorige, sa vama ću čuvati katedrale izdaje
8 komentara za "UDlanuImGorim"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.