Ima jedan prozor kao retrovizor
Pa u njemu vidim samo prošle dane
Razbio bih staklo, svaki bolan prizor
Al’ su tvoje oči još sa druge strane.

Otkad si to staklo toplim dahom takla
Tu se gladne ptice sjećanjima hrane
Iz okvira se tog nikad nisi makla
Nestvarna k’o san, slika sa druge strane.

Rekla si mi jednom, život mi uglazbi
Naštimaj sve strune ovog ludog srca
Svakog dana pjesmom tu tišinu razbij
Ne daj da se tuga na naš brod ukrca.

Ganjao sam note kao male ptice
Kamo god da lete mola biti ne sm’je
Ali ne znaju tugu sakriti žice
Katkad život zvuči poput tužne pjesme.

I onda si rekla kako moraš dalje
Ponijela na put jedan kofer i kaput
Jer ljubav je poput drvene medalje
Ako čovjeka istog zavoliš dvaput.

Ima jedna kuća, na njoj prozor sneni
I zatvorena vrata za novo sutra
I da srce ikad bude na cijeni
Nikog više neće pustiti unutra.