(Pjesma je posvećena mojoj prijateljici i svim ženama koje su se našle u tom paklu 88.godine Njena pjesma se nadovezuje na moju, ali želi ostati anonimna ovdje.)

U jednom trenutku, godina dalekih…
Dok sam spavala
Ukrali su mi
Najsjajniju zvijezdu sa neba
Tek rođenu!

Nježni pupoljak
Iz vrta moga.
Otkinuše ga
A da ga pomirisala nisam
Da osjetim taj slatki
Nezaboravni miris.

Jednom…
Ukrali su moje srce
Isisali dušu
Ostavili su prazan oklop
Od mog tijela.

Ukrali su mi mir
Noći …
Dani su postali predugi,
Niti suza više nemam
I one su otišle od mene.
Tupa bol
Zamrznula me u prošlosti…
Ne plačem…
Ne osjećam…
Ne mirim se…

+++++++++++++++

Ukrali su mi kosu

nokte i vid
oguljena im stvarnost do groba bila.
Ukrali su mi dah
san u nesanicu svilu
dok su mi nepokretne ruke tražile moju zvijezdu milu.
Ukrali su mi
smotuljak plača
malena stopala
u oči nalili tamu
Ukrali su mi grob
i ja ne mogu da ga nađem
no lutam
ulicama poezije .
Ukrali su mi svjetlost
i moje nebo
napuknoto kaplje
a, zagrljaj stišće
neda
da mjesec i sunce mi ukradu .