lutam tako često
sa fotoaparatom u ruci
fotografiram oblake
poneki kamen

cvijet
cestu
drvo ili list
čuvam ih od promjena
zaledim u vremenu

poziraju mi nijemi
samo meni prepoznatljivog osmijeha.

hm
i s tobom bih željela šetati
nekim ulicama nepoznatog imena
malim trgovima ili proplancima
sakupljati listove,
u koricama neke knjige sačuvati ih
lutati gradovima gledajući izloge
tražeći kovanicu za prosjaka

ljubiti te u haustorima
i onda tako nasmijana
s tobom
rukom u ruci dalje šetati

šećući tako
poželim i tebe fotografirati
i uvijek se iznova pitam – koje su boje tvoji dodiri
njih se ne može fotografirati
______________________________
IZ ZBIRKE PJESAMA “BOJE TVOJIH DODIRA” – 2014.