I kolodvori često spavaju sami
sasušenih suza i pjene bijesa
neželjene stanice ćute u tami
svu prazninu lijesa ispod nebesa.
Odbačene ruže, razasuto smeće
za ožiljke od kofera tko još mari
tu usputnost i prolaznost nitko neće
izgubljene mirise nose ormari.
Sjećanje luta poput mršavog pseta
(označeni trag još uvijek ga mami)
makar da pljune na sva usahla ljeta
tek tol’ko da kolodvori nisu sami.
Aljoša
14 komentara za "Usamljeni kolodvori"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.