blogspot.com
Usamljena duša danima luta
Bježeći od sebe, bježeći od kuće
Sklanja se pred svima, miče s puta
Života jade dok za sobom vuče .
Svakim mu danom biva sve teže
Sada se u svojim pjesmama krije
Prijatelji stari od njega bježe
A, nikada nikom naudio nije.
Sve gore je i gore, povratka nema
Dok u tami svoje pjesme piše
Nad pjesmom tužnom često zadrijema
Kada od umora ne može više.
Dok udove umorne mu zapljuskuju vali
A galeb ga tužnim krikom pozdravlja
Moru priča, moru se žali
I posljednji stih na papir stavlja.
Tad’ umorna duša bolno izusti:
-O, zašto Bože,tolike muke?
Pa pero tiho u džep spusti
Dok mi bijeli papir klizi iz ruke .
Suzana Marić 2016.
10 komentara za "Usamljeni pjesnik"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.