Tmurna jesen, suncu ni traga
Gola stabla, livade bez cvijeća
Sjedim na vratima kućnoga praga
Nema je, ni traga od proljeća.
Jeli me se sjeća?
Sam u tišini mrtve prirode
Na mrtvilo pejzaža kiša veselo pada
U zagrljaj mokri noge me vode
A tinja nada.
Gdje li je ona sada?
Korak po korak, lokva pa još jedna
Od kiše što lije preko moga lica
I suzu ispire sudbina bijedna
Tetura jedna promrzla ptica.
U oku joj sjaji tratinčica!
Odletjela bi ona u oblake plave
Ali tmurno je nebo, na pragu je zima
Zaspati će na ležaju od žute trave
Pokrivena nemoćnim krilima.
U susret snovima!
6 komentara za "Usnula ptica"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.